Velika koalicija HDZ i SDP, zar tatice lidera nisu UDBAŠI ?

Partija je po uputama MMF opljačkala narod !

Partija je dala nalog  za osnivanje stranaka i nakon pljačke vlasništva ljudi u resursima, banakma i HNB, partija se ujedinjuje, jer je narod opljačkan. Narod je ostao bez svega, sada nam porezom na nekretnine otimaju domove a sljedeće godine narod SAD će biti prvi čipiran, iza njega na redu je narod Švedske i Italije, po rječima talijanskog premijera Renzija. HDZ i SDP koalicije zapravo su čelije partije, 40.000 komunista stvorilo je SDP a 90.000 komunista stvorilo je HDZ.

Dogovor vrha vodstva komunista i međunarodnih bankara je život koji živimo danas  

Nagrada za znanstvenike koji narodu govore istinu, da nas nisu opljačkali Srbi nego najviše “velike Hrvatine”, u suradnji sa međunarodnom financijskom oligarhijom (MFO), MMF i Svjetskom bankom te organizacijom NED, točnije ogrankom CIA, te uz svesrdnu pomoć ekonomiste MMF, Jeffrey Sachsa i predstavnika MFO, Georga Sorosa, temeljem predsjedničkih naredbi Rolanda Regana i kongresnih zakona, stvoren je plan da se sve bivše republike SFRJ u sklopu pljačke bivše Istočne Europe, opljačka do kostiju, modelom Svjetske banke i MMF, “likvidacija – privatizacija”.

Stranke su komunističke ćelije !

U ime Saveza komunista i ostalih organizacijskih oblika provedbu kadrovske politike preuzeo je Socijalistički savez, kao svojevrsna krovna organizacija svih organizcijskih oblika Saveza komunista. Ono što će kasnije biti zanimljivo jest činjenica da su unutar tog istog Socijalističkog saveza nastale prve političke stranke kao novi organizacijski oblici 1989. i 1990. godine. Bile su to danas gotovo sve parlamentarne stranke: HDZ, HSP, HNS, HSS, SDP, HSLS. Sve te stranke tada su nastale kao „novi“ organizacijski oblici Socijalističkog saveza, pod kontrolom Saveza komunista. Socijalistički savez tada je poslužio kao koordinacija tih stranaka, unutar koje su voñeni i tajni razgovori o osiguravanju kadrovskog kontinuiteta. Ove činjenice jasno ukazuju na to kako se tzv. „demokratskim promjenama“ 1990. godine stvarno ništa nije promijenilo.

Gregurićev klan

Jedan od najmoćnijih je svakako Gregurićev klan. Franjo Gregurić nadzirao je svaku Vladu u Hrvatskoj od 1990. do 2000. godine i u uskom krugu odanih pripadnika elite upravljao je društvenim, političkim i ekonomskim procesima u zemlji. Gregurićev je klan ojačao potkraj 15 1970-ih godina dvadesetoga stoljeća, pod pokroviteljstvom partijske linije na čijem je čelu bila nekadanja jugoslavenska savezna premijerka Milka Planinc. Najpoznatiji članovi ovoga klana su: nikica Valentić, Mladen Vedriš, Zlatko Mateša, Ivan Čermak, Jure Radić, Mate Granić, Hrvoje Šarinić, Vesna Škare Ožolt, Franjo Luković, Davor Štern Nenad Porges, Božo Prka, Borislav Škegro, Branko Mikša. Od 1990. godine do danas ova je grupa stvorila moćnu financijsku oligarhiju, bez čijeg se „blagoslova“ u Hrvatskoj ne donose odluke. Njihova pozicija moći do danas je ostala nedodirljivom, a pretpostavlja se kako se radi o financijski najmoćnijoj i politički najutjecajnijoj grupaciji.

13 464 funkcionera su odabrani i mi ih gledamo svaki dan na TV !

Zamislite samo da je svakom od 13 464 tranzicijskih funkcionera Saveza komunista osiguran stan, automobil, ministarska mjesečna plaća, odjeća, telefon, koliko su iznosili godišnji troškovi, da tako kažem, hladnog tranzicijskog pogona? Radi se uistinu o milijardama dolara. U isto vrijeme prosječan čovjek je tranzicijsko vrijeme preživjavao sa stotinjak njemačkih maraka mjesečne plaće.

Komunistički mediji glume demokraciju ?

Mediji u spriječavanju stvarnih političkih promjena Osim toga, i zadaće koje je komunistička elita postavila pred svoje kadrove u medijima dokazuju da je glavna uloga medija i novinara u Hrvatskoj bila upravo spriječiti stvarne promjene i osigurati opstanak sustava koji jamči pozicije moći komnističkoj oligarhiji.

Sindikati su dio igre !

Sinidkati – okosnica komunističkog tranzicijskog sustava Iz takovog modela kadrovskog, pravnog, imovinskog i programskog kontinuiteta nisu isljučeni niti sindikati. Upravo suprotno, sindikalne organizacije postale su okosnica komunističkog tranzicijskog sustava. I nakon formalnih promjena 1990. godine sindikati su formalno i neformalno zadržali kadrove, imovinu, financije i organizacijsku strukturu naslijeñenu od Saveza komunista. Tako su i nakon 1990. godine sindikati ostali instrument pritiska komunističke elite.

Sistem ima samo jednu grešku ! 

Komunističkih elita prerušenih u HDZ i SDP i HSLS i HNS i sve ostale stranke u Domovini koje od 90-tih do danas rade od nas bedake, možemo se riješiti samo na jedan način. Da se ne dijelimo nego da svi stanemo kao jedan !

Glas ZA Karina je glas za slobodu !