Kada će Hrvati dobiti svoju domovinu natrag ?
Namještanje izbora je temelj vladavine lopova !
Pobjeda Trumpa je skoro nemoguća a ako i pobjedi pobijedili su bankari, jer oba kandidata su njihova, ova borba Trumpa je borba za fotelju a ne za promjene.
Izbori su namješteni s nepostojećim brojem birača i mućkama u brojanju glasova u APIS-u i u SAD nađeni su glasački listići u skladištu, koji su ispunjeni a svi su “glasali” za Hilary.
Sada se postavlja pitanje kako spasiti sebe i obitelj od planova bankara i kupljenih političara, našeg bankrota, gubitka doma, gladi i čipiranja a to su njihovi jasni ciljevi ?
Jedini način, koji daje svima nama slobodu je serija generalnih štrajkova i referendum !
Pogledajte video i sve će Vam biti jasno, Trump se služi istinom da bi se dokopao fotelje.
Društvo u kojem nema siromaštva jest ono koje ima najplemenitija načela. (Platon) 
[The Red Symphony] Crvena simfonija +++ . Uvod. Ekskluzivno prvi puta u Hrvatskoj ‘Crvena smifonija’ koja se, međutim, neće naći na repertoaru Hrvatskog narodnog kazališta na ocvalom Trgu maršala Tita u Zagrebu nego je gorka pilula koju će frustrirana titoistička ljevica morati progutati, jer ova ‘simfonija’ konačno ruši mit o pirovoj pobjedi Saveznika, s obzirom da sadrži povijesni uzrok krivca za 2. svjetski rat. Odmah na početku ovog znanstvenog uradka i ove rasprave može se ustvrditi, da nije Hitlerova Njemačka, bez obzira na njemačku agresiju na Poljsku, i na Hitlerov preventivni napad na SSSR od dana 22. lipnja 1941. godine, prouzročila 2. svjetski rat. Toga dana karijera jugoslavenskih profesionalnih boljševika na čelu s doušnikom sovjetske staljinističke tajne službe NKVD, Josipom Brozom, dobiva snažni vjetar u leđa iz terorističke Komunističke internacionale u Moskvi. Tada je Kominterna izdala politibirou CK KPJ na čelu s njenim agentom i doušnikom sovjetske tajne službe ‘Valterom’ (Josipom Brozom, zvan u ratu ‘TITO’ kojeg je Staljin, međutim, i dalje zvao ‘Valter’, zafrkavajući ga tako i dajući mu do znanje to je gazda, i tko ga drži za jaja) zapovjed za dizanje oružanog ustanka zbog njemačkog napada na SSSR i rasterećenja Istočnog bojišta, zbog čega su komunisti iz ilegale prešli u partizanski rat protiv Nezavisne Države Hrvatske. ‘Crvena simfonija’ je, uz dokaz o uzroku Drugog svjetskog rata, krunski dokaz da je titoistička ljevica najgluplja politička klasa u hrvatskoj povijesti.
Crvena simfonija +++ ‘The Red Smphony’ je engleski naziv povijesnog sovjetskog dokumenta koji predstavlja zapisnik sa saslušanja Kristijana Rakowskog od strane sovjetske tajne policije NKVD u Moskvi, 1938. godine.
Navedeni dokument je dokaz da su svjetski događaji manipulirani, i da „se ništa u svjetskoj politici ne događa slučajno“. (Citat iz Des Griffinove knjige ‘The fourth Reich of the Rich’, 1988.) Tko je bio Kristijan Rakowski, i zašto je saslušavan od strane zloglasne komunističke stlajinističke tajne policije?
Kristijan Rakovski je bio židovski boljševik iz Oktobarske revolucije, (građanskog imena Chaim Rakover), jedan od osnivača Komunističke internacionale, i posrednik slobodnozidarskog kartella središnjeg bankarstva tajnog društva ‘Illuminati’ od Lorda Waltera Rothschilda iz ‘City of London’, posebnog područja grada Londona koje ima političku autonomiju kao Washington D.C. i Grad Vatikan u Rimu. Kristijan Rakovski je po zamisli Waltera Rothschilda, koji je stajao na čelu slobodnozidarske piramide, i bio glavni ideolog i financijer Svjetskog cionističkog pokreta za osnivanje Države Izrael u Palestini, trebao zamijeniti Vladimira Iljiča Uljanova ‘Lenjina’ koji je također radio za ložu illuminata kao i Karl Marx, obojica židovskog podrijetla. Općenito su boljševici unutar socijalističkog pokreta radničke internacionale bili Židovi. Rothschildov čovjek u Sovjetskom Savezu bio je i židovski boljševik i novinar Lav Trocki, građanskog imena Leo Bronstein, a Kristijan Rakowski njegov najuži suradnik. Nakon što je osnivač Crvene armije, drug Trocki, pao u Staljinovu nemilost koji je znao da mu je ovaj opasni konkurent za čelno mjesto diktatora Sovjetskog Saveza, je Staljin u Moskvi organizirao ‘čistke’ i politički-motivirane sudske procese, i na tragu čistke je i spomenuti Rakowski pao u ralje zloglasne tajne policije NKVD koja je bila Staljinov ubilački stroj koji je likvidirao preko 20.000 poljskih časnika i generala kao ratne zarobljenike u Katynskoj šumi kod ruskoga grada Smolensk, 1940. godine. Uglavnom, uhićeni Kristijan Rakowski nije završio metkom u potiljak nakon ispitivanja u zloglasnom središtvu tajne policije NKVD u Moskvi, u ‘slavnoj’ zgradi ‘Lubjanki’, (kasnijem središtu reformirane tajne službe KGB), nego na slobodi. Kako? Kupio je svoju slobodu tako što je Staljinu dao ponudu koju ovaj nije mogao odbiti. O čemu se radi?
Rakowski je Staljinu poručio, neka pristane na sporazum s Hitlerovom Njemačkom o nenapadanju (Pakt Molotov – Ribbentrop od 23. kolovoza 1939.) koji je za posljedicu imao njemačko-sovjetsku agresiju na Poljsku i njenu podjelu, ali i britansko-francusku objavu rata Njemačkoj. I to je ključ, objava rata Njemačkoj od strane britanske i francuske vlade.
Rakowski je obećao, da će Amerikanci izvršiti napad pod Lažnim stijegom koji će uzeti kao povod za ulazak u rat protiv Hitlerove Njemačke nakon njemačkog napada na SSSR. Uz to je Staljinu prenio poruku svjetske masonerije, da je glavni cilj slobodnozidarskih židovskih bankara svjetski komunizam odnosno ‘Novi svjetski poredak’, što i jeste glavni cilj Komunističke internacionale – svjetska revolucija i svjetska vladavina komunizma. „Postoji samo jedan cilj, jedan jedini cilj: Pobjeda komunizma. Neće Moskva nametnuti demokracijama svoju volju nego New York, neće Kominterna nego ‘Kapinterna’ [kapitalistička internacionala] s Wall Streeta.“ Kao što je rečeno, Rakowskom je zbog optužbe za planiranje državnog udara protiv Staljina prijetila likvidacija, ali se brizantnim informacijama iskupio. Zapisnik tajne policije NKVD, nazvan ‘Crvena simfonija’, ima 50 stranica sadržaja saslušanja uhićenog boljševika i revolucionara Rakowskog, ali je otkrivanjem svjetske urote židovskih bankara pao iz Staljinove nemilosti u diktatorovu milost, bar privremeno.
Nakon što su Lenjinovi boljševici u državnom udaru od 6. siječnja 1918. na bajunetama pušaka razjurili prvi i posljednji demokratksi izabrani Sovjetski parlament u kojem su nakon izbora činili manjinu u odnosu na socijalističke revolucionare, preuzeli su svu vlast u Sovjetskom Savezu u kojem je ruska država, Rusko Carstvo bilo konačno likvidirano nakon građanskog rata 1920. godine. U taj građanski rat umiješale su se Zapadne vojne sile Antante, formalno na strani ruskih carskih anti-komunista iz Bijele garde, ali u stvarnosti radi likvidacije anti-komunističkog otpora sa ciljem stabilizacije Lenjinovog režima s kojim su bankarske obitelji Rothschild i Rocekfeller poslovale:
Lenjin je za račun Rothschilda suprotno programu Manifesta komunističke partije privatizirao rusku državnu narodnu banku, i dao je toj luciferijanskoj obitelji u koncesiju na 99 godina, koja je istekla dana 1. siječnja 2016. godine. To je značilo da obitelj Rothschild upravlja s novcem u Sovjetskom Savezu, a ne KP, i da ga kontrolira i ima monopol na njegovo tiskanje i njegovu distribuciju. SSSR je smio uvijek izvoziti na svjetsko tržište naftu i pšenicu za samo onoliko deviza (petro-dolara) koliko je Rothschildova središnja banka tiskala rubalja. Zato je SSSR imao, a i Ruska Federacija je uvijek imala u trezoru narodne banke brdo deviznih rezerva (US dollara). S druge strane je bankarska obitelj Rockefeller iz New Yorka dobila od Lenjinovog režima koncesiju za crpljenje nafte na Kavkazu koji je predstavljao ratnu osvajačku stečevinu Ruskog Carstva, i nalazio se u Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika (CCCP/SSSR). Kad je 1933. godine na vlast u Washingtonu došao Židov Franklin Delano Roosevelt, sklopio je sa Staljinom sporazum o uspostavi diplomatskih odnosa u jeci komunističkog genocida Holodomor nad ukrajinskim kršćanskim narodom, u kojem je ubijeno preko šest milijuna Ukrajinaca. Cilj FDR je bio, da u suradnji s komunističkim Sovjetskim Savezom uništi Njemačku kao prepreku svjetskoj vladavini globalista (židovskih bankara i njihove svjetske elite). U tu svrhu je režim predsjednika Roosevelta izvršio prijenos najmodernije tehnologije američke vojne industrije u SSSR, što je Staljinu omogućilo da na noge postavi najveći ubilački stroj u povijesti čovječanstva, moćnu Crvenu armiju s preko 10.000 borbenih zrakoplova i preko 20.000 tenkova, tako da je mongolska vojska koja je u srednjem vijeku prijetila da gotovo pregazi Europu bila mačji kašalj u odnosu na Staljinovu vojsku.
Uglavnom, povijesni dokument ‘Crvena simfonija’ dokazuje, da su Rothschildi imali namjeru pomoću komunizma uspostaviti tiraniju Svjetske vlade najbogatijeg sloja svijeta, oko pet posto svjetskog stanovništva. Radi se vjerojatno o najbrizantnijem dokumentu moderne povijesti čovječanstva. Taj dokument svjedoči zašto su Zapadni bankari financirali Hitlerov režim da bi ga poslije u ratu uništili. Naime, trebala im je jaka sila u Europi koja će Staljinu zaprijetiti kako bi ga se tom ucjenom pridobilo na suradnju.
Kristijan Rakowski je Staljinu i prenio Rothschildovu prijetnju, da će oni na liberalnom Zapadu naoružati Hitlerovu Njemačku i svim silama je poduprijeti u osvajanju Sovjetskog Saveza, ako Staljin ne pristane na suradnju, i kao nagradu za kolaboraciju sjedne za stol ratnih pobjednika. Zato se Staljin na kraju odlučio da s Hitlerom potpiše pakt o nenapadanju, s tajnim protokolima o podjeli istočne Europe. Kao što je rečeno, Rakowski (Chaim Rakover) pripadao je moćnoj trockističkoj frakciji unutar boljševičke partije koja je izvršavala Rothschildove instrukcije. Na političkim procesima u staljinističkom stilu su pripadnici trockističke frakcije osuđeni na smrt i likvidirani 1937. godine. Sam Leo Trocki uspio je pobjeći i sakrio se čak u dalekom Mexicu, međutim, Staljinovi agenti su ga pronašli, i likvidirali pijukom za razbijanje leda.
Rakowski je za vrijeme svog saslušanja u Lubjanki u ponoć 26. siječnja 1938. primijenio taktiku „varke s istinom“. Time je pridobio povjerenje svojih istražitelja kojima je otkrio istinu, ali im nije priopćio cijelu istinu. Uvjerio je svog glavnog istržitelja da on i Trocki u stvarnosti predstavljaju jednu nevidljivu i navodno nepobjedivu moć iza kulisa politike koju je nazvao „kapitalističko-komunističko financijska internacionala“. Izjavio je, da se svjetski revolucionarni pokret u svojoj propagandi predstavio ljudima tako da navodno služi zajedničkim vrijednostima, ali da je stvarni njegov značaj u tome, da služi bankarima koji politikom divide et impera, (‘podijelii vladaj’), dijele društvo na dva dijela, i tako uvijek pobjeđuju. „Revolucija u stvarnosti znači izvršiti prevrat u Zapadnoj civilizaciji. Naš jedini pravi neprijatelj je kršćanstvo, jer su sve političke i gospodarske pojave građanskih država samo njegove posljedice“, rekao je Rakowski, i nastavio: „Mir je kontrarevolucionaran pošto je samo rat taj koji revoluciji priprema put za pobjedu“. Povjerio je svojim istražiteljima da on osobno pripada krugu tajnog društva ‘Illuminati’ od Rothschilda, iako ne najužem krugu. Inače, Adam Weishaupt, formalni osnivač trajnog društva ‘Illuminati’, čiji je idejni osnivač i financijer bio bankar iz židovskog ghetta u Frankfurtu na Maini, Mayer Amschel Bauer – Rotschild, je sam naziv ‘Illuminati’ (‘prosvijetljeni’, otud i naziv doba prosvjetiteljstva) uzeo „iz druge protukršćanske urote – gnosticizma“. Glavni istražitelj u zatvoru koji je saslušavao Rakowskog bio je Staljinov najnadareniji i najlukaviji agent, Gavril Kuzmin, (Kus’min), poznat kao ‘Gabrijel’. Nazočan saslušanju bio je doktor Jose Landkowsky. Za razliku od mnogobrojnih drugih saslušanja je saslušanje Rakowskog bilo srdačno, bez brutalnih metoda koje je NKVD koristio. Saslušanje je vršeno na francuskom jeziku pošto je Rakowski bio odrastao u Francuskoj, i trajalo je od ponoći do sedam sati ujutro. Nakon toga je Kuzmin naredio Landkowskyu da zapisnik prevede na ruski jezik, u dva primjerka. Napravio je i treći preslik zapisnika za sebe, naime, htio se boljševicima osvetiti pošto su u Oktobarskoj revoluciji ubili njegovog oca u ratnom zarobljeništvu, carskoga pukovnika. Zapisnik je za vrijeme rata došao u posjed Nijemaca nakon što je jedan frankistički časnik i dragovoljac fašističke Španjolske na petrogradskom frontu isti pronašao u odori mrtvog doktora Landkowskya. Nakon rata je zapisnik tajne službe NKVD objavio u Frankovoj Španjolskoj 1949. godine pod naslovom: ‘Simfonia en Rojo Mayo’. Na engleskom jeziku je zapisnik objavljen 1968. godine pod naslovom: ‘The Red Symphony: X-Ray of Revolution’. Od Rakowskog se, inače, još moglo čuti da je revolucionarni pokret bio ideja Mayera Rothschilda, da svijetom zavlada putem bankarskog kreditno-kamatarskog sustava koji jamči monopol na uspostavu jednog totalitarnog novog svjetskog poretka. Po njegovoj izjavi je barun Lionel Rothschild kontrolirao nositelje Prve internacionale, Karla Marxa i ondašnje vodeće socijaliste. Trocki je postao dio Rothschildovog „klana“ kada se oženio s kćerkom njegovog najužeg suradnika, bankara Abrama Zhivotovskya. Leo Trocki je bio predviđen da postane predsjednik sovjetske vlade, i da naslijedi Lenjina. Kako je Staljin naslijedio Lenjina, iako je Lenjin ostale boljševike upozoravao da ga jedino Staljin ne smije naslijediti, je Trocki kao Rothschildova karta praktički bio izigran, i preostalo mu je jedino da mrežu svojih ljudi infiltrira u sovjetske institucije,i da pričeka na povoljan trenutak da preuzme vlast. Na početku revolucije se Lenjinova linija u boljševičkoj partiji suprotstavila Trockijevoj, i s Njemačkom zaključila u proljeće 1918. separatni mir, ‘Mirovni ugovor Brest-Litowsk’. To je bilo stoga zato što je Lenjin bio njemački tajni agent i plaćenik, što pred komunistima nije tajio, već je rekao da je bio prisiljen surađivati s Nijemcima, ali da će im poslati revoluciju i riješit ih se. Tako je skoro i bilo, židovski boljševici su 1919. predvodili komunistički ustanak i revoluciju u Njemačkoj, tzv. Spartakov ustanak, i proglašenje revolucionarne sovjetske republike u Münchenu i Berlinu, koju je skršila i u krvi ugušila njemačka dragovoljačka vojska. Rothschildov plan je bio da se Prvi svjetski rat završi kao što je završen Drugi svjetski rat – s upadom Rusa u Njemačku, te bi Crvena armija u tom slučaju 1918. poduprla boljševičke revolucionare i proglašenje sovjetske ‘narodne’ republike u Njemačkoj.
Za razliku od Adolfa Hitlera koji je nacionalizirao njemačku narodnu banku ‘Reichsbank’, tako da je Njemačkoj vratio souverainitet nad novcem i monopol tiskanja njemačke marke, Staljin nije posegnuo za tim sredstvom, odnosno time si je kupio autonomiju u odnosu na obitelj Rothschild, te tako nije bio došao u fokus interesa kao Hitler kojeg su zbog toga odlučili uništiti tako da mu na vrat natovare Crvenu armiju i Američku vojsku.
Iz zapisnika Crvena simfonija se iščitava kako je Rakowski upozorio na taj detalj koji je Hitlera učinio metom napada od strane obitelji Rothschild: „Možete li si predstaviti što bi to značilo kao primjer svijetu, da i druge zemlje krenu tim stopama i svoja gospodarstva učine autarkičnim? Ako možete, onda procijenite kontrarevolucionarni značaj toga!“ Zbog toga je Hitler postao za Zapadne bankare opasniji od Staljina.
Suština Rakowskijevog prijedloga Staljinu je bio, da Hitler nakon potpisivanja pakta o nenapadanju sa Sovjetskim Savezom otvori ratni front na Zapadu, i da u tom ratu Zapadne vojske i Njemačka vojska međusobno toliko oslabe, da poslije niti jedna od nih više ne može spriječiti prodor Crvene armije u Zapadnu Europu. Međutim, i taj detalj se Rothschildima nije ostvario zbog njemačkog munjevitog rata ‘Blitzkrieg’, i brzog poraza Francuske vojske, kao i Britanske vojske u Skandinaviji i Grčkoj. Međutim, detalj oko britansko-francuske objave rata Njemačkoj se ostvario, i to na američki pritisak, s tim da je Staljin pristao na pakleni plan, koji mu je Rakowski predložio, tek kad je od američkog veleposlanika u Moskvi, masona Josepha Daviesa, dobio pismenu potvrdu ili jamstvo da će britanska i francuska vlada nakon napada na Poljsku objaviti rat samo protiv Njemačke, ali ne i protiv Sovjetskog Saveza. Adolf Hitler je nakon britansko-francuske objave rata shvatio da je doveden u škripac, i u ljeto 1940. je donio odluku o preventivnom njemačkom napadu na SSSR od 22. lipnja 1941. Da je Wehrmacht osvojio Moskvu u prosincu 1941. godine, Hitler bi SSSR izbacio iz rata, i zatvorio bi tako europski front, te onemogućio Franklinu Delanu Rooseveltu mogućnost da se uključi u rat protiv Njemačke, i da Sjedinjene Američke Države preuzmu Njemačku i Europu. Ovako su Staljin i Roosevelt u Jalti podijelili Europu, pola Amerikancima, pola Sovjetima, a u stvarnosti je cijela Europa 1945. pala pod Rothschildov izrabljivačko-parazitski kreditno-kamatarski sustav. Sam Kristijan Rakowski je na politički-motiviranom procesu u staljinističkom stilu osuđen na smrt, ali je potom dobio pomilovanje. Po nekim izvorima je poslije toga živio pod drugim imenom, a po jednom izvoru je 1941. strijeljan.
Postoji u društvu, posebno na političkoj titoističkoj ljevici, jedno licemjerno zgražanje nad njemačkom agresijom na SSSR. Nakon Crvene simfonije ovo licemjerstvo neće biti manje, ali bijes ljevičara će biti veći, jer ostaju bez posljednjeg argumenta da je SSSR s pravom zauzeo Njemačku i osvetio se zbog „njemačke agresije“. Nijemci su naprosto bili prisiljeni izvršiti preventivni napad na Crvenu armiju i izvršiti agresiju na SSSR, inače bi SSSR napao Wehrmacht i pregazio bi Njemačku 1941. godine, što potvrđuju i dokumenti glavnog stožera Crvene armije. Titoistička ljevica namjerno uopće ne uzima u obzir da Hitlerova Njemačka nije napala nevine, niti neki samostan svetaca, nego totalitarni SSSR u kojem su boljševici likvidirali kršćanstvo i rusku državu. Milijuni ljudi su u Sovjetskom Savezu bili ubijeni od Oktobarske revolucije, i milijuni ljudi pa i čitavi narodi su deportirani u sibirske logore. Kad je njemačka vojska došla na područje Ukrajine, Bjelorusije i Rusije, seljaci su ih dočekali kao oslobodioce, sretni da su se riješili staljinističkog terora i komunističke diktature, žene su lile suze radosnice i obasipali njemačke vojnike sa cvijećem i dočekivali ih s kruhom i solju po pravoslavnom običaju, što je sve fotodokumentirano, i prvi puta nakon 1917. su se ljudi pod njemačkom okupacijom opet smjeli javno moliti Bogu, i nisu, ako nisu bili Židovi, morali više živjeti u strahu od terora Staljinove tajne policije. Nitko ih nije prisilio da ljube slike Adolfa Hitlera, činili su to svojom voljom. Tko nije upućen u totalitarizam Sovjetskog Saveza, tko nema pojma o komunističkoj diktaturi, o masovnim ubojstvima pod čizmom komunizma, uvijek će se zgražati nad njemačkim napadom na SSSR, jer nikad nisu ni u snu doživjeli teror kakav su 25 godina živjeli građani Svjetskog Saveza, diktaturu straha i nestanka. Njemačka okupacija dijelova Sovjetskog Saveza nije bila bajna, naravno, ali ništa slično ljudi nisu u povijesti doživjeli kao pod Staljinovom tiranijom. Uostalom, disidenti komunizma, Andrej Saharov, i Aleksandar Solženjicin, su u svojim knjigama opisali što znači staljinistički teror i komunistički terorizam, a i ‘domaći komunist’, jugoslavenski komunist, Austrijanac Karlo Štajner, je u svojoj knjizi ‘7.000 dana u Sibiru’ opisao svoje osobne doživljaje ‘blagodati’ sovjetskih komunističkih koncentracijskih logora u kojima je bio zatvoren 20 godina, od 1936. do 1956., a bio je, inače, direktor tiskare Kominterne u Moskvi. Kraj
LikeLike