Društvo u kojem nema siromaštva jest ono koje ima najplemenitija načela. (Platon)

Zašto CIA skida Karamarka ?

TOMISLAV KARAMARKO JE KRIV

Tomislav Karamarko u sukobu interesa,

kaže Povjerenstvo…

Rusko vlasništvo INE

INTERVJU S ANVAROM AZIMOVOM

‘Rusija želi kupiti MOL-ov vlasnički paket u Ini i HEP’

Gdje tu vidite Hrvatsku? Naime, nedavno je naš europarlamentarac Ivo Stier kazao kako postoji preporuka EU da se Rusiji ne prodaju udjeli u strateškim resursima.

– Ne bih to tako dramatizirao. Mislim da takvih preporuka nema. S Hrvatskom želimo graditi dobre i prijateljske odnose uz uvažavanje vašeg članstva i u EU i NATO-u. Spremni smo servisirati vaše helikoptere Mi 171, ali ne na način kako je to s MiG-ovima učinila Ukrajina. Spremni smo na kupnju kontrolnog paketa Ina – MOL, ulazak u vaš energetski sektor i sudjelovanje u privatizaciji HEP-a te nudimo pomoć u gradnji termo i hidro centrala. Nudimo svoje usluge u istraživanju naftnih i plinskih nalazišta.

Kako gledate na nastojanje Hrvatske da sagradi LNG na Krku?

– Kako bismo gledali!? Gradite! Zašto bi nam to smetalo. No, spremni smo da Gazprom i Rosnjeft isporučuju plin i naftu Hrvatskoj bez posrednika te smo spremni povećati isporuku energenata i to po ‘razumnijim’ cijenama. Ruske investicije sada su na razini 500 milijuna dolara, a želimo ih utrostručiti u vrlo kratkom vremenu i u turizmu, u energetici i brodogradnji. Nadalje, zainteresirani smo za vaše lijekove i kozmetiku, voće i povrće. No dajte da razgovaramo, da nam se otvore vrata.

Prvi provedbeni tim za prodaju INE

Tada su provedbeni tim tog privatizacijskog projekta činili: Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Davor Štern, Branko Mikša, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Mladen Vedriš i Ivan Čermak.


Osim toga, Valentić, Vedriš i Čermak, ciljano su osnovali naftna poduzeća koja su trebala sudjelovati u kupnji manjih vlasničkih udjela INE, kako bi njihov ruski partner, potajno preuzeo veliki, kontrolni paket dionica.

S tom su svrhom nastala poduzeća: NIVA petrol d.d. i CRODUX d.d., u vlasništvu Nikice Valentića i Ivana Čermaka. Između 1997. i 1999. godine preko ta dva poduzeća izvlačen je novac iz poslovnih banaka, s izdvojenih računa pojedinih banaka, posebno iz Dubrovačke banke, kako bi se osigurala financijska zaliha s kojom su kasnije trebali sudjelovati s Rusima u kupnji INE.

Iako su dobronamjerni informatori više puta pokušali upozoriti predsjednika Franju Tuđmana o ovakvim aktivnostima “Gregurićevog klana”, dotok informacija pokojnom predsjedniku spriječavao je osobno Hrvoje Šarinić.

Šarinić je prikrivao izvlačenje novca iz banaka

Tako je i tijekom 1998., Šarinić naredio veliku operaciju prikrivanja izvlačenja novca iz Dubrovačke banke, preko Čermakovog poduzeća CRODUX. O tomu svjedoči i dopis Hrvatske narodne banke, koji je Šariniću 25. ožujka 1998. uputio Slavko Tešija, tadašnji direktor Direkcije za kontrolu provedbemjera monetarne i devizne politike. Dopis upućen osobno na Šarinića, kao predstojnika Ureda Predsjednika Republike, nosi oznaku “strogo povjerljivo”.

Iz dopisa je jasno vidljivo kako je samo Čermakov CRODUX iz Dubrovačke banke izvukao 102 milijuna 377 tisuća kuna, 29 milijuna (tadašnjih) njemačkih maraka, 16 milijuna 250 tisuća američkih dolara, i to do 31. prosinca 1997.

Predsjednik Tuđman nikada nije dobio na uvid ovo tajno pismo, a za kasnije uništavanje sporne dokumentacije zajednički su se pobrinuli Šarinić, Mateša i bivši guverner HNB-a Marko Škreb. Kasnijom prodajom CRODUX-a Čermak je uspio izbjeći policijsku i istragu Ministarstva financija nad ovim sumnjivim financijskih operacijama, iako nikada nije do kraja razjašnjeno je li Čermak uistinu prodao svoje naftno poduzeće ili se radilo o fiktivnim ugovorima i prikrivanju vlasništva. Danas je Čermakovo poduzeće Tifon jedno od glavnih poduzeća za uvoz, izvoz i distribuciju nafte i naftnih derivata u Hrvatskoj.

Veze s ruskom mafijom


Gregurićev tim pripremio je privatizaciju INE mađarskom MOL-u, u kojem prema tvrdnjama FBI-a i CIA-e veliki poslovni udio ima “mafijaška grupacija koju vodi šef moskovske mafije Semjon Mogiljevič”. Tijekom istrage u Mađarskoj 2000. godine, američki FBI je utvrdio povezanost vlasničkog kapitala MOL-a koji glasi na investicijske fondove s ruskim ”mafijašem” Mogiljevičem, o čemu je FBI-evim istražiteljima svjedočio i tada zaštićeni svjedok Dimitrij Zemjanov, inače zaposlenik mađarskog MOL-a u Budimpešti.

 

Iza MOL-a stoji ruska mafija?

Zemjanov je osobno Amerikancima svjedočio o poslovno – financijsko – vlasničkim vezama ruske mafije s MOL-om, tvrdeći kako “iza MOL-a stoji moćna ruska mafija”, te je dodatno istražiteljima pojašnjavao poslovnei financijske veze MOL-a i INA-ine mađarske podružnice, Inter – INE u Budimpešti, kojom je upravljao Jasminko Umičević. FBI je utvrdio, tijekom petogodišnje istrage, samo neke puteve Mogiljevičevog mafijaškog novca kojim je sudjelovao u financijskim operacijama uEuropi i svijetu, posebno u Mađarskoj. Istraga ih je odvela do financijske mreže Bank of New York, gdje je Mogiljevič “imao svoje ljude: Natašu Kagalovski i Lucy Edwards”. Da se ne radi o “običnim” bankarskim službenicama dokazuje i činjenica kako je suprug prve Konstantin Kagalovski godinama bio ruski predstavnik pri MMF-u u Washingtonu, dok je Peter Berlin, Lucyn suprug bio direktor Mogiljevičeve ruske tvrtke Benex, koja je surađivala s YBM Magnex iz SAD-a. Istraga je proširena i na švicarskog bankara Brucea Rappaporta, vlasnika Inter-Maritimea i dioničara Bank of New York, te moskovsku banku Menatep u vlasništvu Mihaila Hodorkovskog, za koju je FBI utvrdio kako “predstavlja kanal preko kojega otječe ruski mafijaški novac na Zapad”. Otkriveno je kako je dio mreže i Monaco kreditanstaldt bank limited, koja je izravno bila uključena i u financijske operacije u Hrvatskoj. Preko te mreže Amerikanci su razotkrili i upletenost “Gregurićevog klana” u poslovno – financijske veze s ruskom mafijom.

Novac iz INE na tajnim švicarskim računima

 

INA-ini djelatnici su, po nalogu tadašnje uprave INE, Šterna, Mateše i Valentića transferirali novčane iznose iz INE na izvdojene račune u Švicarskoj, za što je izravno bio zadužen INA-in riječki izvršni direktor Franjo Šoda, uz pomoć Roberta Ježića, zaposlenika tvrtke BMS (Belgian Marketing Service), koja je za INU obavljala upitne poslovne transakcije i transferirala novce na tajne švicarske račune bivših članova Nadzornog odbora INE. Osim toga, Štern je novac iz INE izvlačio ugovarajući fiktivne poslovne INE s inozemstvom preko svojegpoduzeća Trade Consulting iz Graza. Zanimljivo je i da je Štern biozastupnik tvrtke Phibro Energy u Moskvi, od koje je INA kasnije(pod vodstvom Šterna) kupila ruska naftna polja “bijele noći”, za koja je plaćeno 19 milijuna američkih dolara za samo 50% vlasništva. Rezultat toga Šternovog posla su veliki INA-ini gubitci, a postoje tvrdnje da je Štern ta polja kupio kako bi kasnije bila prodana ruskoj mafiji, koja ih nije mogla izravno kupovati od Amerikanaca. U fiktivne poslovne operacije Davora Šterna, kojima je izvlačen novac kako bi se kasnije sudjelovalo u privatizaciji INE, bilo je uključeno i poduzeće Trade Concept Limited. Štern je s tom tvrtkom surađivao još u Moskvi, a njezini su vlasnici “skupina ruskih poslovnih ljudi” na čelu s Leonidom Lebedjevom. Prema raspoloživoj dokumentaciji, čini se da je matična tvrtka pod tim nazivom registrirana na Islandu, a njezin je direktor (kojeg su postavili ruski vlasnici) bio Šternov sin Danijel Štern. 1997. Šternovog sina zamijenila je na mjestu direktora ruska državljanka Maria Khairova Budiselic. Cijeli taj “ruski poslovni krug” formiran je godinama kako bi preuzeo “vitalne naftne centre u Europi i Sredozemlju”. Osobno prijateljstvo ruskog mafijaša Mogiljeviča i Franje Gregurića, početak je projekta privatizacije INE, samo su morali lukavo odabrati model, na koji će način provesti i ostvariti taj posao. Dugogodišnja suradnja “Gregurićevog klana” sa Slavkom Linićem, omogućila je prije dva tjedna konačno sklapanje ugovora o prodaji INA-inih dionica.

Nakon smjene vlasti i odlaska Davora Šterna iz INE, nitko nije shvatio da se zapravo radi o dobro režiranoj predstavi za javnost. Naime, u veljači 2000., održan je tajni sastanak na kojem su se našli Slavko Linić, Goran Granić, Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Branko Mikša, Davor Štern, Zlatko Mateša, Nikica Valentić, Mladen Vedriš i Ivan Čermak. Tom je prilikom dogovoren načelni model privatizacije INE, te su Gregurić i Štern na sebe preuzeli obvezu upoznati Linića s ruskim investitorima, koji će kupiti INA-u. Obzirom da je s vremenom prodaja INE izravno Rusima postala u Hrvatskoj nepopularna, odlučeno je da će se cijela priča odigrati s mađarskim MOL-om, u kojem rusi na čelu s Mogiljevičem imaju značajan vlasnički paket. Ljubo Jurčić, koji je kasnije stigao u Vladu samo je slijepo slijedio upute Ivice Račana, koje je Račanu pripremio njegov potpredsjednik Linić, svjestan da će ovom igrom zaraditi milijune.

Advertisements

One comment on “Zašto CIA skida Karamarka ?

  1. ZVJEZDANA HLAD
    June 15, 2016

    Kakav kriminal!!!! Pravi kriminalci na slobodi!!! Strahota!

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Information

This entry was posted on June 15, 2016 by .

Start here

Socrates International Trading

algorithm complexity trading

The Daily Post

The Art and Craft of Blogging

The WordPress.com Blog

The latest news on WordPress.com and the WordPress community.

Socrates International Trading

algorithm complexity trading

The Daily Post

The Art and Craft of Blogging

The WordPress.com Blog

The latest news on WordPress.com and the WordPress community.

%d bloggers like this: