Društvo u kojem nema siromaštva jest ono koje ima najplemenitija načela. (Platon)

“Njima” INA nama ništa ?

 

Njima INA nama ništa ?

Ljubo Jurčić dobro zna Ustav i što je pretvorba i privatizacija, zašto je onda potpisao ugovore ?

Državni službenici, dužnosnici, Saborski zastupnici, članovi vlade, imaju od nas građana mandat na izborima upravljati jer oni nisu vlasnici imovine. Vlasnik imovine se ne postaje pobjedom na izborima.


INU je pljačkao i HDZ i SDP, naravno u slozi !

 

Još u drugoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća, Mateša je bio predvodnik grupacije koja je vodila projekt privatizacije INE, te prodaje te strateške hrvatske kompanije “mađarskim partnerima”, točnije mađarskoj naftnoj kompaniji MOL.

Tada najjači financijsko -poslovni lobi u Hrvatskoj; “Gregurićev klan” bio je životno zainteresiran da se INA proda MOL-u, dok je iza cijelog posla stajao Franjo Gregurić sa svojim “ruskim vezama”. Cijeli tim tehnomenadžera tada je, u potpunoj tajnosti započeo provedbu projekta privatizacije INE, a stvarni kupci koji su se krili iza “mađarskog” MOL-a bili su novopečeni ruski “biznismeni”.

 

Prvi provedbeni tim za prodaju INE

Tada su provedbeni tim tog privatizacijskog projekta činili: Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Davor Štern, Branko Mikša, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Mladen Vedriš i Ivan Čermak.


Osim toga, Valentić, Vedriš i Čermak, ciljano su osnovali naftna poduzeća koja su trebala sudjelovati u kupnji manjih vlasničkih udjela INE, kako bi njihov ruski partner, potajno preuzeo veliki, kontrolni paket dionica.

S tom su svrhom nastala poduzeća: NIVA petrol d.d. i CRODUX d.d., u vlasništvu Nikice Valentića i Ivana Čermaka. Između 1997. i 1999. godine preko ta dva poduzeća izvlačen je novac iz poslovnih banaka, s izdvojenih računa pojedinih banaka, posebno iz Dubrovačke banke, kako bi se osigurala financijska zaliha s kojom su kasnije trebali sudjelovati s Rusima u kupnji INE.

Iako su dobronamjerni informatori više puta pokušali upozoriti predsjednika Franju Tuđmana o ovakvim aktivnostima “Gregurićevog klana”, dotok informacija pokojnom predsjedniku spriječavao je osobno Hrvoje Šarinić.

Šarinić je prikrivao izvlačenje novca iz banaka


Tako je i tijekom 1998., Šarinić naredio veliku operaciju prikrivanja izvlačenja novca iz Dubrovačke banke, preko Čermakovog poduzeća CRODUX. O tomu svjedoči i dopis Hrvatske narodne banke, koji je Šariniću 25. ožujka 1998. uputio Slavko Tešija, tadašnji direktor Direkcije za kontrolu provedbemjera monetarne i devizne politike. Dopis upućen osobno na Šarinića, kao predstojnika Ureda Predsjednika Republike, nosi oznaku “strogo povjerljivo”.

Iz dopisa je jasno vidljivo kako je samo Čermakov CRODUX iz Dubrovačke banke izvukao 102 milijuna 377 tisuća kuna, 29 milijuna (tadašnjih) njemačkih maraka, 16 milijuna 250 tisuća američkih dolara, i to do 31. prosinca 1997.

Predsjednik Tuđman nikada nije dobio na uvid ovo tajno pismo, a za kasnije uništavanje sporne dokumentacije zajednički su se pobrinuli Šarinić, Mateša i bivši guverner HNB-a Marko Škreb. Kasnijom prodajom CRODUX-a Čermak je uspio izbjeći policijsku i istragu Ministarstva financija nad ovim sumnjivim financijskih operacijama, iako nikada nije do kraja razjašnjeno je li Čermak uistinu prodao svoje naftno poduzeće ili se radilo o fiktivnim ugovorima i prikrivanju vlasništva. Danas je Čermakovo poduzeće Tifon jedno od glavnih poduzeća za uvoz, izvoz i distribuciju nafte i naftnih derivata u Hrvatskoj.

Novac iz INE na tajnim švicarskim računima

 

INA-ini djelatnici su, po nalogu tadašnje uprave INE, Šterna, Mateše i Valentića transferirali novčane iznose iz INE na izvdojene račune u Švicarskoj, za što je izravno bio zadužen INA-in riječki izvršni direktor Franjo Šoda, uz pomoć Roberta Ježića, zaposlenika tvrtke BMS (Belgian Marketing Service), koja je za INU obavljala upitne poslovne transakcije i transferirala novce na tajne švicarske račune bivših članova Nadzornog odbora INE. Osim toga, Štern je novac iz INE izvlačio ugovarajući fiktivne poslovne INE s inozemstvom preko svojegpoduzeća Trade Consulting iz Graza. Zanimljivo je i da je Štern biozastupnik tvrtke Phibro Energy u Moskvi, od koje je INA kasnije(pod vodstvom Šterna) kupila ruska naftna polja “bijele noći”, za koja je plaćeno 19 milijuna američkih dolara za samo 50% vlasništva. Rezultat toga Šternovog posla su veliki INA-ini gubitci, a postoje tvrdnje da je Štern ta polja kupio kako bi kasnije bila prodana ruskoj mafiji, koja ih nije mogla izravno kupovati od Amerikanaca. U fiktivne poslovne operacije Davora Šterna, kojima je izvlačen novac kako bi se kasnije sudjelovalo u privatizaciji INE, bilo je uključeno i poduzeće Trade Concept Limited. Štern je s tom tvrtkom surađivao još u Moskvi, a njezini su vlasnici “skupina ruskih poslovnih ljudi” na čelu s Leonidom Lebedjevom. Prema raspoloživoj dokumentaciji, čini se da je matična tvrtka pod tim nazivom registrirana na Islandu, a njezin je direktor (kojeg su postavili ruski vlasnici) bio Šternov sin Danijel Štern. 1997. Šternovog sina zamijenila je na mjestu direktora ruska državljanka Maria Khairova Budiselic. Cijeli taj “ruski poslovni krug” formiran je godinama kako bi preuzeo “vitalne naftne centre u Europi i Sredozemlju”. Osobno prijateljstvo ruskog mafijaša Mogiljeviča i Franje Gregurića, početak je projekta privatizacije INE, samo su morali lukavo odabrati model, na koji će način provesti i ostvariti taj posao. Dugogodišnja suradnja “Gregurićevog klana” sa Slavkom Linićem, omogućila je prije dva tjedna konačno sklapanje ugovora o prodaji INA-inih dionica.

Nakon smjene vlasti i odlaska Davora Šterna iz INE, nitko nije shvatio da se zapravo radi o dobro režiranoj predstavi za javnost. Naime, u veljači 2000., održan je tajni sastanak na kojem su se našli Slavko Linić, Goran Granić, Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Branko Mikša, Davor Štern, Zlatko Mateša, Nikica Valentić, Mladen Vedriš i Ivan Čermak. Tom je prilikom dogovoren načelni model privatizacije INE, te su Gregurić i Štern na sebe preuzeli obvezu upoznati Linića s ruskim investitorima, koji će kupiti INA-u. Obzirom da je s vremenom prodaja INE izravno Rusima postala u Hrvatskoj nepopularna, odlučeno je da će se cijela priča odigrati s mađarskim MOL-om, u kojem rusi na čelu s Mogiljevičem imaju značajan vlasnički paket. Ljubo Jurčić, koji je kasnije stigao u Vladu samo je slijepo slijedio upute Ivice Račana, koje je Račanu pripremio njegov potpredsjednik Linić, svjestan da će ovom igrom zaraditi milijune.

Advertisements

2 comments on ““Njima” INA nama ništa ?

  1. Stella
    April 20, 2016

    Tocno

    Liked by 1 person

  2. zvone
    April 20, 2016

    Kad vidim ove gore prefigane hohštaplerske likove meni se ledi krv u žilama. Ne vjerujem da ni u jednom od gore reprezantivnih likova ima i zrno poštenosti i časti a da negovorimo patriotstva rodoljublja i domoljublja.( najvjerojatnije su oni povezani nekim svojim rodovima i lozama , koje samo oni znaju). Intuicija mi govori da su to sve do jednog ubačeni strani kvislinški likovi koji nikad nisu niti voljeli niti željeli da Hrvatkoj i hrvatskim građanima bude dobro niti da budu svoji na svome.

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Information

This entry was posted on April 20, 2016 by .

Start here

Socrates International Trading

algorithm complexity trading

The Daily Post

The Art and Craft of Blogging

The WordPress.com Blog

The latest news on WordPress.com and the WordPress community.

Socrates International Trading

algorithm complexity trading

The Daily Post

The Art and Craft of Blogging

The WordPress.com Blog

The latest news on WordPress.com and the WordPress community.

%d bloggers like this: